Otkrivati Božji trag u stvorenjima

Autor: s. Branka Perković

Srijeda, 6. listopada 2010.

Svoj Hvalospjev stvorova sveti je Franjo započeo pohvalom Bogu:

„Svevišnji, svemogući, Gospodine dobri

Tvoja je hvala i slava i čast i blagoslov svaki.

Tebi to jedinom pripada, Svevišnji,

Dok čovjek nijedan dostojan nije

Ni da ti sveto spomene ime.“

Pjevajući bratu suncu, mjesecu, sestrama zvijezdama, hvaleći vjetar, zrak, oblak, vedrinu, sestricu vodu, brata ognja, majku zemlju i sva stvorenja, Franjo je ustvari veličao Umjetnika koji je načinio sve to. Što god je opažao u stvorovima podsjećalo ga je na Stvoritelja. Zanosno je klicao svim djelima Božjih ruku, a uživajući u divnim prizorima, gledao je smisao i uzrok svega.

Nedostaje li nam divljenja u ovome svijetu prepunom tragova Stvoriteljevih?

Možda smo navikli uzimati sve zdravo za gotovo, kao da se to već pretpostavlja, ne razmišljajući da može biti i drugačije. Zaustavimo li se barem na trenutak u razmišljanju nad onima koji nemaju sve ovo što je nama darovano?

Da, sve nam je darovano, bez ikakvih prethodnih zasluga, bez ispitivanja tko je bolji, tko više znade ili tko se više moli. Darovan nam je ovaj dan kao i onaj prije njega i onaj još prije, sve od trenutka začeća. Od tada smo na dlanu ruke Božje koja nas čuva, prati i uvijek iznova podiže. I ništa nije bez smisla, tek onako. Ustvari, uviđati da život ima smisla znači vjerovati u Boga, onoga istoga koji je stvorio ovo nebo i vodu i cvijeće i zrak, koji nas svakoga jutra poziva na novi dan i daje nam još jednu priliku.

Pomozi mi, Bože, otkrivati Tvoj trag u stvorenjima i Tebe veličati, iako „dostojan nisam ni da Ti sveto spomenem ime“.